Gostovanje Ronnija Bensona, RN, BSN
Samopouzdanje i zdrav, pozitivan odnos sa slikom našeg tijela glavne su komponente ljudskog iskustva. Biti samouvjeren u sebe i svoj imidž promoviše angažman s drugima (tj. prijateljima, saradnicima, porodicom, romantičnim vezama). Loša slika o sebi i samopouzdanje imaju suprotan učinak na našu percepciju svijeta, kao i na nas same unutar zajednice. Oni sa niskim samopouzdanjem obično izbjegavaju društvene situacije i izbjegavaju guranje prema nepoznatom. To može inhibirati formiranje ili jačanje odnosa, spriječiti rast unutar kompanije i dovesti do subjektivno lošijeg stanja mentalnog zdravlja.
Kada se zlostavljanje dogodi u djetinjstvu, postoji povećan rizik od poremećaja tjelesnog imidža, kao i rizik od razvoja niskog samopoštovanja zbog kršenja granica (Bodicker et. al., 2021, kako je citirano u Knafo, 2016). Granice se uče u djetinjstvu i kada dođe do zlostavljanja, dijete se osjeća kao da nema kontrolu. Kako bi se borila protiv ovoga, djeca mogu tražiti vanjske izvore kako bi stekla kontrolu nad svojim bićem, kao što su anoreksija, bulimija nervoza i kompulzivno ponašanje (Bodicker et. al., kako je navedeno u Vartanian et al., 2018.). Ova teorija se naziva modelom poremećaja identiteta i naglašava koliko su djeca ranjiva prema vanjskim utjecajnim osobama kada su izložena zlostavljanju i/ili zanemarivanju. Još alarmantnija je korelacija između zlostavljanja u djetinjstvu i učestalosti fizičkih i psihičkih problema koji se javljaju kod ove djece kako odrastaju. PTSP, bipolarni poremećaj, granični poremećaj ličnosti, gojaznost, rak, moždani udar, astma, ovisnosti i poremećaji seksualnog funkcionisanja (Lippard & Nemeroff, 2020).
Edukacija i prevencija su dva rješenja za ovo pitanje. Osigurati da oni koji su pogođeni shvate da iskustva koja su imali kao djeca mogu biti krivac za trenutne simptome je ključno u identifikaciji kako ih liječiti. Traženje simptoma zlostavljanja kao što su fizičke oznake u kombinaciji s izgovorima kako su se dogodile, prljavo, stidljivo, ispade, mršavo (izuzetno mršavo) i hiperseksualno ponašanje može upozoriti one da bi djetetu mogla biti potrebna pomoć. Zaustavljanje ciklusa zlostavljanja ove djece i osiguranje zdravog razvoja granica i samopoštovanja je imperativ za djetetov rast u odraslu osobu. Čvrste granice i samopouzdanje u djetinjstvu mogu spriječiti fizičke nevolje i opterećenja mentalnog zdravlja kod tinejdžera i odraslih.
Za više informacija o znakovima upozorenja za djecu koja doživljavaju zlostavljanje i zanemarivanje i koga obavijestiti, posjetite:
Lica nade (facesofhopeidaho.org)
Znakovi i simptomi | Zlostavljanje djece | Stanford Medicine
Prijava zanemarivanja, zlostavljanja ili napuštanja | Idaho Department of Health and Welfare
Izvori:
Bödicker C, Reinckens J, Höfler M, Hoyer J. https://doi.org/10.1007/s40653-021-00379-5
Lippard, E., i Nemeroff, C. https://doi.org/10.1176/appi.ajp.2019.19010020
